"PAZI NA SVOJE MISLI JER UTJEČU NA TVOJE RIJEČI..."

 Pazi na svoje misli jer utječu na tvoje riječi. Pazi na svoje riječi jer utječu na tvoja djela. Pazi na svoja djela jer utječu na tvoje navike. Pazi na svoje navike jer utječu na tvoj karakter. Pazi na svoj karakter jer utječe na tvoju sudbinu. “

 Talmud (sveta knjiga Jevreja)

viber image 2020-06-01 19-58-56

Ne znam zašto, ali mi se lik Alme Pašalić uklopi u ove riječi jer ona živi i radi po ovim principima. Pazi! I to koliko i kako , ne samo na sebe nego na sve oko sebe, nesebično dijeleći svoje znanje, trud, zalaganje, brigu i uvijek dobru namjeru. Oprezna je, ne žuri, lagano se kreće da nikoga ne ugrozi svojim postojanjem. Nenametljiva je iako je u svom okruženju sputana tišinom koja je vrlo često hiljadu puta glasnija i strašnija od najveće buke u masi. Alma se i tome odupire. A opet tako da nikoga ne ugrozi i učini bilo šta. Prvi susret sa Almom postaje temelj priče koja se može granati na najrazličitije događaje i ostavlja neizbrisiv trag. Svojim bademastim očima upija svaki pokret i hvata misao, čini mi se i prije nego bude do kraja osmišljena i prije nego što postane izgovorena. Ne zamijera Alma čestu bahatost i bezobzirnost samoljubaca , zna ona da život ne mazi svakoga i da je njen teret koji nosi, njen teret i da hoće da nauči taj teret nositi na način kojim može i tu priliku iskoristiti za nešto dobro i to za sve i nikada samo za sebe.Mi imadosmo priliku biti u njenoj blizini, imadosmo priliku učiniti i nju ali i sebe sretnim osobama jer se samo tako sa Almom i uz Almu može biti i živjeti.

Ovo su situacije za koje kažemo da nam nedostaju riječi. Teško je o ovakvoj učenici, drugarici, jednostavno djetetu govoriti, jer ima se toliko toga o njoj reći, a da opet ostane dio neispričan, kad je Alma izvor dobrote i vrlina koje samo rijetki imaju i kojima su samo uzoriti okićeni. Imadosmo priliku, ako smo je iskoristili na pravi način, možemo onda reći, sretni smo. Ako smo nekim djelom uradili nešto čime se ne možemo ponositi, pred nama je da se sada, kada krećemo u novi period odrastanja i života ispravimo i kažemo jedno oprosti!

Alma je učenica generacije, okićena je titulom koju je zaslužila u svakom smislu te riječi. Od Alme smo svi mogli naučiti da ne postoji prepreka kada se želi svim srcem i dušom uspjeti bez obzira na to koliko nam bilo teško i neugodno.

Mogli bismo još pisati, ali opet ne bismo sve rekli. Almi i svim maturantima želimo život ispunjen radošću življenja, uspjesima, čaćšću i poštovanjem odabranih!

Ponoviti treba opet citirane riječi sa početka teksta, trebamo ih zapamtiti i po njima živjeti da ne bismo bili maleni ispod zvijezda.

Sretno!